Frano je svjestan da drukčije funkcionira i pokušavam mu dati do znanja da nije loše biti drukčiji, poput Nikole Tesle, koji mu je uzor, kaže Zrinka Penava, majka dječaka s ADHD-om.
Inteligentan i zabavan 11-godišnjak iz Zagreba spada u grupu darovite djece, uz dijagnozu kombiniranog ADHD-a, koji uključuje poremećaj pažnje i hiperaktivnost.
– Već kao beba je vrlo malo spavao i bio vrlo zahtjevan. Razvojno je bio izrazito napredan, s godinu i pol je slagao rečenice, s tri i pol je čisto govorio i imao velik vokabular. S druge strane teško je prihvaćao pravila, zadani redoslijed obavljanja stvari, nije prihvaćao kad bi došao kraj aktivnosti – priča Zrinka.
I u vrtiću se vidjelo da je drukčiji, pa je zamolila vrtićkog psihologa za pomoć. No dijagnozu je dobio tek nakon polaska u školu.
– Frano je bio relativno mirno dijete, ali pažnja i koncentracija nikako mu nisu išle. Nije bio toliko nemiran da bih mislila da je hiperaktivan – priča Zrinka i dodaje kako mu i danas puno puta treba ponoviti ista stvar.
S polaskom u školu počeli su problemi jer je Frani sve bilo sporo i dosadno. Često je odsutno gledao kroz prozor i bio u svojim mislima. Ipak, zahvaljujući učiteljici u OŠ Ivana Mažuranića, Mirni Vranić, danas u 4. razredu nema problema.
– Ona je prekrasna osoba i veliki stručnjak. Nije pokušavala prilagoditi Franu nego je sebe i svoj rad s njim te okruženje u razredu prilagodila njemu i njegovim potrebama – kaže Zrinka.
ADHD je, nastavlja, stanje “transa” u mozgu. Frani su pravila teško shvatljiva i često ih smatra besmislenima.
– Kad mu u školi nije zanimljivo i poticajno, on okrene glavu prema prozoru i u mozgu mu se vrte desete misli. On je tad isključivo fokusiran na ono što mu se događa u glavi. Slaže nešto, ima veću sliku koju mi ostali ne vidimo. Primjerice, još nije usvojio da se treba izuti kad ulazi u stan. Njegov mozak je toliko uzbuđen da to ne može shvatiti jer razmišlja o 15 drugih stvari – objašnjava Zrinka, čiji mlađi sin Matej (6) nema ADHD. Kaže da je odgoj potpuno drukčiji. Za Franu treba puno više strpljenja. U svladavanju svakodnevnih izazova s koncentracijom Frani pomaže terapija Play Attention, na koju odlazi u udrugu Buđenje. Riječ je o svjetski priznatoj terapiji tijekom koje dijete dobije narukvicu povezanu s videoigrom kojom upravlja mislima.
– Kad sam počela shvaćati što se događa u njihovim mislima shvatila sam da to nije ništa negativno. Samo drukčije funkcioniraju. Naš se svijet i odnos okrenuo za 180 stupnjeva kad sam se ja prilagodila njemu – kaže Zrinka i dodaje da je najveći problem društvo, koje ovakvu djecu etiketira kao zločestu, neodgojenu i prkosnu.
Ana Marić za 24sata//14. 04. 2018.
