Lijepog li čovjeka! Noć i u noći tama, okolni oblici utišani; vratnica ga časti zaključkom, u odsuću jačega svjetla ko pozlaćena. S praga u sobičak u kojemu svi sjede: iz noći žmarac tjesnoći ko pesnici, iz najcrnje i zabijeljene, velike...
– pojava cvijeća na Zemlji –
