Mnogi radikalni feministi tvrde da će žena jedino ispunjeno živjeti i biti slobodna ako se oslobodi od stvarnosti koja gaji majčinsku ženstvenost. Majčinstvo je za njih tek jedna od opcija onoga što znači biti ženom. To je, međutim, antiteza bilo kojeg autentičnog feminizma na strani žene. Žena je stvorena s majčinskom ulogom svoga tijela, svrhom koju osjeća u svakom mjesečnom ciklusu. Čak i ako žena živi u celibatu, njezino je cijelo postojanje i dalje majčinsko te ima svrhu prihvaćanja drugih ljudi, njihovih darova, brige za njih, pomoći im rasti putem ljubavi – kao što je mnogo redovnica i neudanih laikinja činilo tijekom stoljeća ili kao što su majke posvojiteljice bile izvrsne u svojoj ulozi. Zapravo je pokušaj odvajanja onoga što znači biti ženom od njezine majčinske svrhe okrutni antifeminizam.
(…)
Kontraceptivna pilula koja se prema trudnoći odnosi kao prema bolesti te je majčinstvo prema tome nešto što treba medicinski zaustaviti, antiteza je dara majčinstva. Ona je potaknula revoluciju poimanja sebe jer su žene odvojile majčinsku svrhu njihova postojanja (a ne samo njihova tijela) od svoje ženstvenosti, a to su primijenile na čin u kojem je majčinska svrha najnažnije i najprirodnije izražena. To je ženomrzilački antifeminizam lažno predstavljen kao feministički napredak.
(…)
Može li itko sumnjati u ispunjenje ovih predviđanja? Istaknut ću samo ovu posljednju misao. Kontracepcija se ne samo nametnula ženama u zemljama sa strogim ograničenjima broja djece već je bilo sredstvo pritiska žena u radnom odnosu da žrtvuju majčinstvo da bi se natjecale i s muškarcima i s kolegicama koje također podržavaju kontracepciju.
Istinsko poštovanje prema ženama počinje prihvaćanjem i dubokim poštovanjem svih aspekata njezine ljudskosti. To uključuje stvaranje uvjeta da ona živi slobodno i ispunjeno, bez diskriminacije, prema onome što je papa Ivan Pavao II. (a po njemu i papa Franjo) nazvao „ženski genij“. Ovo se odnosi na njezinu posebnu mudrost u brizi za unutrašnje dostojanstvo bližnjih, njegovanje života i ljubavi te za razvoj tuđih darova: u biti se odnosi na življenje majčinske svrhe svoje ženstvenosti.
(…)
Budućnost ljudskog roda ovisi o majčinoj odluci ne samo da donosi djecu na svijet već da ih podiže kako bi postali vrsni i autentični ljudi, nešto što zauzvrat ovisi o društvenom osnaživanju žena za ovu ulogu. Ljudski rod duguje svoj opstanak izboru koji donose žene.
Hoće li naše društvo veličati one koji žive pod motom „Moje tijelo, moj izbor“ ili radije one čiji su životi utjelovljenje riječi „Ovo je moje tijelo koje ću vam predati“? Hoćemo li prepoznati ženu s djecom kao sliku ljubavi ili se praviti da će sreća i ispunjenje doći ako je odbacimo?
Fra Roger J. Landry, Integrated Catholic Life; prenijela Žena Vrsna//kolovoz 2018.
