Prema istraživanju Sveučilišta Quinnipiac manje od polovine bijelih žena vjeruje Fordinom iskazu, što je upadljivo manje od 83% afroameričkih osoba i 66% osoba latinx porijekla koje vjeruju Ford. Zašto bijele žene vjeruju Kavanaughu, a ne Ford? To zapravo i nije tako čudno budući da bijele žene unatrag par desetljeća većinom glasaju za Republikansku stranku. To se djelomično može objasniti time da udane bijele žene glasaju za iste kandidate kao i njihovi muževi te da bijele žene specifično postaju politički konzervativne nakon udaje. Za bijele žene veća je vjerojatnost da će moći biti uzdržavane isključivo muževom plaćom te će posljedično glasati za ekonomske interese svoga muža. Ipak, ne radi se samo o ekonomskim interesima, već i o lojalnosti bijeloj rasi te fundamentalnoj rasnoj netrpeljivosti. Povijesno, bijele žene, čak i one koje se identificiraju kao feministkinje, redovito su gazile preko nebijelih ljudi radi svojeg interesa. Primjerice, bijele sufražetkinje su, radi političkog probitka, u centar pokreta stavile upravo bijele, heteroseksualne žene srednje klase, zanemarujući sve ostale “nepodobne” žene drugačijeg rasnog, klasnog i seksualnog određenja. Danas u Americi, brojne se bijele žene svrstavaju uz bok bijelih muškaraca kako bi zadržale svoj politički, ekonomski i društveni kapital koji im omogućuje njihova bijela boja kože i blizina bijelih muškaraca.
Budući da se nasilje nad ženama događa u svim slojevima društva, Fordine privilegije bijele, bogate žene, nisu je zaštitile od zlostavljanja niti su joj omogućile povjerenje i neupitan kredibilitet. Tijekom saslušanja teško je bilo ne pomisliti o mitu “prave” žrtve jer, ako slijedimo društvene stereotipe i očekivanja, Ford je upravo bila vjerodostojna žrtva (čak je i Trump prozvao njezino svjedočenje vjerodostojnim) sa svojim odmjerenim nastupom, susretljivošću i emotivnom suzdržanošću. Da bi se ženama vjerovalo one se moraju ponašati u skladu sa ženskom socijalizacijom koja ne dopušta ispade bijesa ili plakanja, upravo ono što je Kavanaugh pokazao tijekom svojeg svjedočenja. Slično malenome djetetu kojem su oduzeli zvečku, Kavanaugh je bjesnio, vičući, crven u licu tijekom ispitivanja ne pokazujući ni tračak razumijevanja ili empatije prema Ford. Socijalizacijom dječaci obično usvajaju poruku da trebaju dobiti ono što kao muškarci samim svojim postojanjem zaslužuju – pravo na moć, utjecaj i pristup ženskim tijelima. Bijelim, bogatim muškarcima također je zagarantirano ono što ostalim muškarcima nije – neprikosnovena pretpostavka nevinosti i pravo na djetinjstvo. Teško je zamisliti nebijelog muškarca koji bi zadobio tolike simpatije kao Kavanaugh. Za razliku od crnih i smeđih ljudi optuženih za zločine, Kavanaugh iza sebe ima kadar moćnih ljudi koji mu pružaju simpatije i pretpostavku nevinosti.
Jana Kujundžić za Libelu//12. 10. 2018.