1. Uvod
Analiza argumentacijskih pogrešaka u temama koje su se ticale političke grupacije Mosta te Tihomira Oreškovića u političkoj sezoni 2015/16. rađena je po uzoru na model C. W. Tindalea uz dodatak dvije velike argumentacijske pogreške po A. Westonu. Napomena što se tiče ad ignorantiam pogreške u kojoj se tvrdi da je nešto točno zato što nema dokaza da nije – njezino značenje je slobodnije tumačeno u ovome tekstu budući da medij širi informacije, najčešće na način koji ne dopušta direktan odgovor, te ako netko iznosi tvrdnju bez potkrepe, implicira da je tvrdnja točna dok se ne dokaže suprotno. Svakako, ova pogreška je zanimljiva pojava; danas se na nju gleda kao na zasebnu vrstu, dok je John Locke svrstavao pod kategoriju ad hominema, vjerojatno iz razloga što se je kod osobnih pitanja (koja su najčešće pod hipotekom subjektivnosti i teško dokaziva) pokazala najefikasnijim niskim udarcem. Blagi odmaci u tumačenju ostalih pogrešaka bit će objašnjeni uz primjere, jer ovo nije klasična rasprava između nekog političara i novinara, nego se obrise te rasprave valja tražiti u odnosu poruka koje stranka odašilje kroz izjave i djelovanje te medijskim reakcijama i analizama istih.
2. Dvije velike argumentacijske pogreške
2. 1. Generalizacija iz nepotpune informacije
Slučaj knjižnice u Metkoviću: Evo kako Petrov tretira kulturu – Maja Hrgović – Arteist – 7. 12. 2015.
Zatečena otimačinom prostora knjižnice, autorica izvješća dalje navodi kako joj je objašnjeno da je naredba za trenutnim iseljenjem dijelova knjižnice došla iz Grada Metkovića – i to usmeno, uz izjavu da je to od javne koristi za grad (…) Slučaj otvara sumnju: ako se Božo Petrov s ovakvim nehajem odnosi prema kulturi u gradu kojim upravlja, kako bi se odnosio prema kulturi na nacionalnoj razini? Sumnju opravdava i potpuni izostanak kulture u programu Mosta nezavisnih lista, kojemu je Petrov čelnik.
Novinarka jedan negativan primjer prenosi na cjelokupan odnos Mosta prema kulturi. Zadnju rečenicu moramo zanemariti budući da je u programu koji je bio na stranici Mosta postojao dio o kulturi. Primjer izoliranog slučaja jest pogreška, jer se lako izbije jačom kartom. Npr. da se iznese podatak o Metkoviću kao drugom gradu po izdvajanju za kulturu u 2015. godini.
2. 2. Pogreška zanemarivanja alternativa
Tko je zapravo Božo Petrov? – neimenovani autor – Globus, prenio Jutarnji list – 22. 12. 2015.
U izbornoj noći djelovao je kao skromni liječnik iz malog mjesta. Sad hoda dignuta ovratnika, sa sunčanim naočalama i slušalicama u ušima. Time kao da poručuje: Važniji sam od drugih, nadmoćan sam i preuzimam stvar u svoje ruke
Piroman Petrov postaje vatrogasac – Dražen Ciglenečki – Novi List – 31. 1. 2016.
Međutim, tu se vraćamo na motive odluke Petrova da koalira s Karamarkom. Most je, uz dodatnu pomoć Milana Bandića, optuženika za teška kaznena djela zlouporabe položaja, htio dovesti na vlast HDZ, HSP dr. Ante Starčević i ostale samo da bi ih potpuno spriječili da Hrvatsku transformiraju u balkansku verziju Poljske?! To im je bio cilj? Most surađuje s HDZ-om da bi spasio državu od njihovih retrogradnih ideja? Uistinu je teško razumijeti tu zakučastu logiku Bože Petrova.
Ova pogreška je siromašna, plošna argumentacija iz jednog, lako oborivog kuta. Tako se za prvi primjer može reći da nosi sunčane naočale jer napolju sija Sunce, a slušalice jer je tražen čovjek koji je često na mobitelu. Za drugi primjer može se reći da je Most htio doći na vlast. Budući da je lijeva koalicija imala više mandata, omjer moći bio je pozitivniji po Most u odnosu na desnu koaliciju, a to što stopira HDZ-ove promjene s kojima se ne slaže, prirodna je želja stranke koja se nema namjeru profilirati kao desni satelit.
3. Pogreške irelevantnosti
3. 1. Straw man (strašilo)
Milanoviću i Karamarko, odbijte Petrova! – Tihana Tomičić – Novi list – 19. 12. 2015.
Koliko god blokada sustava sigurno nije dobra, rasplet ove krize postaje potpuno besmislen. Pritom su od velike moralne vertikale Mostovci postali grebatori za fotelje, a njihovi čelnici vjerojatno najveći frazeri dosad viđeni na sceni.
Kod straw mana se javlja greška u proširivanju tvrdnje i prebacivanju fokusa na prošireni dio. Most reče da se želi dogovoriti, a novinarka proširuje izrečenu želju za dogovorom željom za foteljama; u prijevodu, da žele na vlast zbog povlastica, a ne promjena. Taj argument s greškom može se oboriti sljedećom činjenicom: Most je ponudio prijedlog tripartitne vlade, a s udjelom više stranaka, čime bi za njih bilo manje fotelja negoli da su se dogovorili s jednom stranom.
3. 2. Red herring (dimljeni sleđ)
Tim je na kraju dobio svoj tim, ali ipak ne bez teške blamaže – Tomislav Klauški – 24 sata
“Da smo toliko proveli u ustaškim i komunističkim temama moja firma bi propala”, kazao je Orešković u Saboru, potvrđujući time kako uopće ne razumije svoju ulogu i poziciju.
Država nije firma za proizvodnju lijekova. Država su Ustav, zakoni, politika, antifašizam, komunizam i ustaše. Sve je to država. Država su i ministri koji osporavaju Ustav. Ministri koji prozivaju izdajnike. Ministri koji su pomiješali ulogu vojske i policije. I premijer koji te ministre prima u Vladu.
Red herring je sredstvo navođenja razgovora na svoj tematski mlin bacanjem mamca u obliku slične, atraktivnije teme. Kako većini osoba u hrvatskom javnom prostoru najviše leže svjetonazorske rasprave, novinar nabacuje par bitnih tema kao što su Ustav i zakoni te ih kombinira s komunizmom i ustašama. Ova pogreška nalazi se na međi red herringa i straw mana. Preciznije, počinje kao straw man, budući da Orešković nije svojom izjavom odbacio temu kako novinar navodi, već je kritizirao količinu bavljenja njome (konkretno, u sjednici koja je trajala gotovo 14 sati, više od 3 sata govorilo se isključivo o stvarima koje su bile aktualne dok RH nije postojala). Zatim nastupa red herring te se novinar potpuno prebacuje na ideološka pitanja, ignorirajući kompromisnost konteksta unutar kojeg je Orešković postao premijer, ni ne osvrćući se pritom na gospodarske teme o kojima je tadašnji premijer pokušao razgovarati.
3. 3. Non sequitur (irelevantan zaključak)
Nova Vlada negacija je svega što je Most obećao svojim biračima. Slijedi nam sivo, ružno olovno doba… – Jurica Pavičić – Jutarnji list – 24. 1. 2016.
A sastav Vlade koji smo napokon saznali u četvrtak konačno je potvrdio kako od mostovske sitno-buržoaske, antiestablišmentske “mini 1848.” nije ostalo a ma baš ništa. U petak smo (za početak) dobili Vladu koja je upravo sramotno muška: u 21. stoljeću imati Vladu sa svega tri ministrice žene civilizacijska je patrijarhalna regresija zbog koje bi premijeru Timu Oreškoviću u Hamiltonu, Kanada i mediji i javnost na živo oderali kožu.
Mudo pajtonovsko – Siniša Pavić – Novi list – 10. 1. 2016.
Fotografija u članku je ona Mostovog glasnogovornika Nikole Grmoje na temu neformalnog prijedloga HDZ-a o osnivanju ministarstva useljeništva i demografske obnove.
Kao što i ime kaže, ova pogreška se javlja kad zaključak ne slijedi iz premise. U prvome primjeru nije jasno kakve veze ima mostovska sitno-buržoaska, antiestablišmentska “mini 1848.” s brojem ministrica u Vladi niti kako je točno to patrijarhalna regresija budući da je u posljednjem postavu prethodne vlade također bilo tri ministrice, tj. ministrice žene kako je ustanovio novinar. Drugi primjer tiče se argumenta slikom, u kojem nije jasna poveznica Mostovog glasnogovornika s neformalnim prijedlogom HDZ-a kojeg je Most tada također neformalno i odbio.
4. Pogreške u jeziku
4. 1. Amfibolija
Most je mrtav, živio Most! – Tihana Tomičić – Novi list – 21. 4. 2016.
Uostalom, kad već moramo svjedočiti upornom nastavku Petrovljevog moraliziranja – koje je, usput rečeno, lažno – možda bi ga trebalo podsjetiti da je jako dobro znao s kim ulazi u savez, ono kad je izletio iz Kolindina ureda i izigrao Zorana Milanovića u zadnji čas.
Amfibolija se odnosi na nejasnoće koje nastaju zbog rečenične konstrukcije, poput Pitijinih proročanstava. Ipak, malo slobodnije razumijevajući tu grešku, može se proširiti na sva moguća višeznačna tumačenja koja je omogućio jezik. Tako ovo možemo shvatiti i kao pohvalu. Petrov se samo pravi da čini nešto pejorativno poput moraliziranja, a zapravo laže, dakle, bolji je čovjek nego što smo mislili. Možda to čini iz nekog višeg cilja? Možda je mesija!
4. 2. Kompleksno pitanje
Bio lider ili pijun, bio mesija ili blefer, bio reformist ili oportunist, saveznik ili protivnik, Božo Petrov bez ikakve je sumnje obilježio 2015. godinu. – Tomislav Klauški – 24 sata – 31. 12. 2015.
Je li postigao to sam ili uz pomoć biskupa ili uz obilato sponzorstvo tajkuna ili uz podršku razočaranih birača ili uz asistenciju najvećih stranaka, sve to sada je već manje bitno. Bitno je samo to da je Božo Petrov na koncu proveo točno ono što je trebao.
Je li Tihomir Orešković idiot? – Boris Dežulović – N1 – 12. 1. 2016.
Ukratko: ili svjetsku farmaceutsku industriju vode idioti, ili Hrvatsku vode Tomislav Karamarko i Božo Petrov.
Kompleksno pitanje jest pitanje koje mogućim odgovorom za sobom poteže još neželjenih odgovora. Odgovor na svako od ovih pitanja sa sobom vuče negativne konotacije. Dok je u prvome slučaju pitanje eksplicitno, u drugome je implicitno, a glasi: je li Orešković idiot ili lutka?
5. Ad hominem
5. 1. Generalni ad hominem
Porušeni mostovci – Zoran Daskalović – Novosti – 22. 1. 2016.
I oni su poput Cesarićeve male voćke poslije kiše opet postali obično, malo, jadno drvo: lokalni političari koji su kombinacijom demagoških populističkih poruka i izbornim programom skrpanim od šarenih i često neskladnih ekonomskih i javnih politika iskoračili na veliku političku pozornicu, na kojoj se većina pogubila i umjesto aktera zbivanja pretvorila u kulise koje nijemo gledaju kako se politički maheri njima poigravaju, seleći ih i razmještajući po pozornici kako im se prohtije i kako im u određenom trenutku odgovara.
Ad hominem, kao najpopularniji način diskreditacije, svakako može nalikovati na uspješan argument. Novinari su najčešće isticali njihov status lokalnih političara, uz mladost predsjednika stranke, da bi istaknuli nesposobnost i nedoraslost državnoj razini politike. Argument da ih lokalnost nije pretvorila u kulise nalazi se u samoj činjenici da zbog njihove pojave tadašnji predsjednici dvaju najvećih stranaka nisu postali premijeri. Pogotovo ako bi se pristalo na novinarevu tvdnju da se Mostovcima poigravaju politički maheri koji ih razmještaju kako im se prohtije, ostaje nejasno zašto maheri kulisu u jednome trenutku jednostavno nisu zaobišli te ispunili svoj cilj.
5. 2. Ad personam
Petrov Grinch ukrao izbore – Branko Mijić – Novi list – 23. 12. 2015.
Ulovio se Božo Petrov u vlastite zamke koje je drugima postavio. Naciju je hipnotizirao mantrom o reformama da bi sada sam sebi postao najbolji pacijent razbivši izbornu igračku ljutnjom razmaženog djeteta kojemu je primjereniji kauč u vlastitoj ordinaciji nego premijerska fotelja. Ono što se obilo o glavu Boži Petrovu je tisuću puta ponovljena laž kako njemu svjetonazor i ideologije nisu bitni nego reforme!
Gospodine Oreškoviću, idite kući, vaša je vlada pala – Helena Puljiz – Tportal – 28. 1. 2016.
Strah i nesigurnost zavladali su Hrvatskom, ozračje je poput onog u 1990., kada nam je prijetila velikosrpska agresija, a 2016. nad nama se nadvila prijetnja velikohrvatskog terora. Gospodine Tihomire Oreškoviću, vi i vaša vlada institucionalizirate velikohrvatski teror i rušite ionako krhke temelje demokratske države.
Gospodine Oreškoviću, vi ne razumijete Hrvatsku, vi ne razumijete Europu, vi ne razumijete ni jezik kojim govorimo, ali ne razumijete ni koliko su nam zla nanijeli totalitarni režimi; vi ne razumijete da smo se još na nacionalnom referendumu 1990. oprostili od komunističkog režima i odabrali demokraciju.
Je li Tihomir Orešković idiot? – Boris Dežulović – N1 – 12. 1. 2016.
Pred Hrvatskom su tako samo dva moguća scenarija, i teško je reći koji je gori: ili je Tihomir Orešković idiot – što znači da će bankrotiranu državu zapravo voditi jedan golobradi sjemeništarac (…)
Ad personam kao uvredljiva inačica ad hominema ujedno je i češće zastupljen u medijima od općenitog ad hominema, stoga što je retorički zavodljiviji i medijski atraktivniji, a i stoga što je Hrvatska, ako već ne na Balkanu, svakako bliže njemu nego Skandinaviji. U prvome primjeru, ad personam je na granici argumenta i tvrdnje, samim time najočitija pogreška, jer je tvrdnja da je podsvjesno odabrao svjetonazorski bližu stranku argumentirana time što je psihički nestabilan, što je također tvrdnja. U drugome primjeru, Oreškovića se diskreditira time što je kao dijete emigrirao, proveo većinu života u Kanadi i ne govori dobro hrvatski, a takav argument u globaliziranom svijetu prepunom migracija dade se potopiti bez poteškoća. Treći ad personam tiče se mladosti Bože Petrova zbog koje je nesposoban voditi državu, što također ima pregršt pobijajućih primjera koji se mogu iskopati iz bilo kojeg perioda poznate povijesti. Sjemeništarac u ovome slučaju više služi kao meta-argument, jer iako tvrdnja nije izrečena u konkretnome tekstu, opća medijska slika stvorena tih dana kaže da je zbog religioznosti (pohađao i sjemenište) Petrov odabrao ući u vladu s HDZ-om, umjesto SDP-om.
5. 3. Situacijski ad hominem
Nova Vlada negacija je svega što je Most obećao svojim biračima. Slijedi nam sivo, ružno olovno doba… – Jurica Pavičić – Jutarnji list – 24. 1. 2016.
A onda se naš politički mikrokozmos tog ponedjeljka probudio u svijetu u kojem je odluka o budućoj vlasti ovisila o Mostu, skupini pobožnih malomišćanskih amatera koji su do dvocifrenog broja mandata došli uz malo sufliranja crkve i uz puno razumljivog protupolitičkog revolta radišne i frustrirane provincijske buržoazije.
“Stručnost” i “reforme” postale su čara-bara riječi oko kojih su se najednom svi slagali oblijećući oko nove metkovsko-omiško-tompojevačke udavače.
Situacijski ad hominem od svih ostalih najbliže je ispravnom argumentu, jer je potencijalna motivacijska linija najjasnija i preskače najmanje logičkih koraka. Primjerice, optuži li se nekoga da je ubio ženu jer je nasilan, nije uvjerljivo koliko to da je ženu ubio jer ga je varala s najboljim prijateljem. U gornjem paragrafu ima nekoliko vrsta ad hominema, a situacijski jest taj da su Mostovci ‘pobožni’ te on podupire tvrdnju da su uz sufliranje Crkve došli do velikog broja mandata. Takav argument može se srušiti analizom članaka po hrvatskim portalima pred izbore, gdje je najveću podršku Mostu stvarao Index, najčitaniji portal koji kritizira Crkvu i svakako je bliže lijevom, negoli desnom svjetonazoru. Također, zanimljivo je primijetiti da novinar koji se zgraža nad manjkom ministrica žena u Vladi uspoređuje Most s udavačom, produbljujući stereotip o submisivnosti žena.
5. 4. Ad populum
Bez konkretnog primjera, ad populum kao argument većine, tj. pretpostavke da većina ne može biti u krivu, pronalazi se u većoj ili manjoj mjeri u svakome prethodnom primjeru koji se tiče neiskustva (bilo zbog lokalnosti bilo mladosti), mesijanskog karaktera stranke (s psihijatrom, nesuđenim svećenikom Petrovom na čelu), te pobožnosti (većina stranke je religiozna, zbog čega su odabrali desni, Crkvi draži, politički spektar). Bitna napomena jest da se zadnja pogreška nije pojavljivala u desnim medijima, nju su zamijenile nasumične teorije urote (emisija Bujica proglasila ih je ruskim agentima, a na portalu Dnevno povezivalo ih se s nekakvim irskim kriminalcem).
Ad populum jest funkcionirao kao implicitna pogreška, jer u gotovo svakome članku koji je kritizirao Most, pojavile su se opaske da su pobožni, neiskusni i neodlučni amateri – te bi opaske ponekad funkcionirale kao argumentacijske pogreške na tvrdnju da se s njima poigravaju politički maheri ili Crkva, a ponekad bi stajale kao tvrdnje koje ne bi potkrijepili argumenti. U tome slučaju implicitna argumentacija glasi: jer svi ostali mediji tako kažu. Naznake ekspliciranja ad populuma daju se primijetiti u sljedećem primjeru (novinarka koristi 1. l. mn.).
HDZ i Most trate nam život – Tihana Tomičić – Novi list – 12. 1. 2016.
Ovi pregovori polako gube smisao, a što je najvažnije, i uvjerljivost. Ako Most i HDZ ovako nastave, još ćemo i povjerovati da nisu imali pakt još otprije izbora. Ovo izgleda kao da se ne zna tko pije, a tko plaća. Karamarko popušta svaki dan, ali ne zna se čemu, jer nemamo pojma što Most uopće hoće.
5. 5. Tu quoque
Božin vrući krumpir u rukama neznanca – Sanja Modrić – Novi list – 24. 1. 2016.
Kad se svi fragmenti razgrnu, vidi se da ovaj kaos koji nam je priuštila politika, kao i sve ono što nas tek čeka, zapravo ide na savjest isključivo Mostu. Stoji, jasna stvar, da su se HDZ i SDP kojekako borili da kapitaliziraju svoje rezultate, nekad na granici javno prihvatljivoga pa i ustavno dvojbenoga.
Tu quoque, tj. ti također, funkcionira na način da ako je A nešto napravio, može i B. U ovome slučaju Most je prouzrokovao kaos, pa što ne bi i HDZ/SDP ustavno dvojbenim ponašanjem, ipak je Most prvi počeo.
5. 6. Ad baculum
Milanoviću i Karamarko, odbijte Petrova! – Tihana Tomičić – Novi list – 19. 12.
Građani nisu zaslužili da budu eksperiment Bože Petrova i nije sasvim jasno zašto bi nam to Milanović i Karamarko uopće poželjeli. Doduše, i sam lider SDP-a je, gurajući ovu situaciju do apsurda, rekao kako je sve ovo »potpuno neistraženo područje, dosad nije viđeno i to je hvale vrijedan konceptualni eksperiment za Hrvatsku«, a Karamarko je na to prisnažio da zapravo uopće ne vjeruje u tu »utopiju«.
Stoga, Milanoviću i Karamarko, učinite jedino moguće – zajedno odbijte Božu Petrova i njegove kućne čarolije i dopustite nam da svi zajedno otpjevamo: »Daj, daj, daj Kolinda, raspiši sad Kolinda«. Izbore. Nove izbore.
Božin vrući krumpir u rukama neznanca – Sanja Modrić – Novi list – 24. 1. 2016.
Ali Most će nadrljati, i to s pravom. U ozbiljan posao upravljanja državom zagrizli su nepripremljeni, politički nedoučeni, u stručnom smislu potkapacitirani i još k tome neiskusni, ali su se u ulogu reformatora uživjeli kao balavci u nogomet (…) Kazna za Petrova i Most bit će velika. Ali to će nama ostalima biti preslaba utjeha.
PISMO GRAĐANA METKOVIĆA: Tko je zapravo Božo Petrov, tko stoji iza njega i čim se taj čovjek zapravo danas bavi? – R. I. – Dnevno – 1. 12. 2015.
Tajna osoba iz sjene Bože Petrova je državljanin Republike Irske, imenom i prezimenom NIALL LEACY!
(…) očito je da iza Bože Petrova ne stoji ni HDZ ni SDP, nego su se on sam i njegovi suradnici uključili u nezakonite radnje, koje već dulje vrijeme u ovoj državi traju (…) I na kraju, ako je MOST taj koji treba rasplitati taj nered u pravosuđu, usuđujemo se sumnjati u njihove namjere.” (nastavit’ će se…)
Ad baculum, tj. argumentom prijetnjom, drugačije negoli implicitno nije se ni mogao pojaviti u javnome prostoru (ipak je RH članica EU-a). Prvi primjer kojega krasi imperativ upućen predsjednicima dviju najvećih stranaka omaterijalizirala je sama Predsjednica kada je Mostu postavila ultimatum sastavljanja vlade ili nove izbore. U drugome primjeru spominje se velika kazna, isti dan kada su Mostovci javno primali želje na društvenim mrežama da pomru zajedno s obiteljima, a u bliskoj prošlosti Petrov i pepeljaru u glavu u Metkoviću gdje je smijenio HSS-ovog Stipu Gabrića, dok je Kovačić, tadašnji mu najbliži suradnik, skokom u grm izbjegao auto u Omišu gdje je smijenio HDZ s vlasti. Zadnji primjer s portala Dnevno isprintao je tada još aktualni ministar policije Ostojić te njime mahao na konferenciji za novinare pozivajući institucije da odrade svoj posao. Stoga, čak ako primjeri zasebno ne proizvode ad baculum, uspjelo artikuliraju njegovu javnu sintezu.
5. 7. Ad misericordiam
‘Najokrutnije je kada ujutro dobijete vijest da se vaš trud ne isplati’ – M. P. – Novi list – 23. 1. 2016.
Zbilja je najokrutnije kada ujutro dobijete vijest da netko kaže ‘vaš trud se ne isplati, mi njega obustavljamo’. Prošla su vremena kada se osudilo bez suđenja. Dopustite ljudima da pokažu što su napravili. Svim ljudima koji su radili na ovoj reformi ja jedino mogu reći hvala’.
Ad misericordiam ili pozivanje na osjećaje, želja da se izazivanjem suosjećanja stvori privid argumenta, rijetko se pojavljivala u medijima, ali reprezentativni primjer bio bi vjerojatno bilo koji istup Borisa Jokića u to vrijeme. Osim što je spominjao propuštene dječje rođendane te nepravilnu ishranu u obrani kurikularne reforme, u ovome slučaju suzdržao se slikovitosti i općenito spomenuo trud. Argumentativna pogreška je jasna, trud ne znači nužno i valjanost postignutog, stoga izreka: put u pakao popločen je dobrim namjerama.
5. 8. Ad ignorantiam
Petrov Grinch ukrao izbore – Branko Mijić – Novi list – 23. 12. 2015.
Nakon svega možda je jasnije što je Stipe Petrina mislio dok je još odavno upozoravao kako Božo Petrov sa sastanka Mosta odlazi na tajanstvene sastanke nakon kojih se potpuno drugačiji i promijenjenog mišljenja vraća.
Vlada nacionalnog smrada – Nikola Bajto – Novosti – 23. 12. 2015.
Tek kada je propala mogućnost da za stolom ispregovara vladu za koju mu je bio potreban cijeli Most, HDZ je mogao pokrenuti vlastitu podzemnu operaciju s rizikom njegova razbijanja. Petrov je popustio i raskinuo pregovore sa SDP-om pod neuvjerljivom izlikom, prešućujući da su zapravo dolazili pozivi od Karamarka s izdašnom ponudom.
Božo Petrov, osoba godine: Glumio je mesiju, a ispao pijun – Tomislav Klauški – 31. 12. 2015.
Na samom početku bio je lokalni junak koji je okupio slične entuzijaste po cijeloj Hrvatskoj kako bi razbili tihu koaliciju crnih i crvenih koja je unazadila demokraciju i suspregnula višestranačje.
Bila je to romantizirana verzija. U onoj realnoj verziji, iza Petrova pozicionirali su se mnogo utjecajniji igrači, biskupi i tajkuni, čija uloga je izbijala na vidjelo kako se Most sve više približavao HDZ-u.
MOST anonimno traži smjenu Crnoje, javno kukavički šute – D. H. – Index – 26. 1. 2016.
“To treba istražiti, slažem se, ali ne mogu u ovom trenutku dok nemam sve informacije ispred sebe osim onoga što sam pročitao u medijima. Mislim da ne bi bilo korektno o tome govoriti”, rekao je šef MOST-a nesigurno. Na upit treba li Crnoja odstupiti ako se optužbe pokažu točnima, Petrov odgovara nezainteresirano.
Trgovina do zadnjeg časa: HDZ i MOST još nisu potpisali jer MOST-ovci žele više fotelja – Vojislav Mazzocco – Index – 22. 1. 2016.
“Mostu su opet porasli apetiti, traže još više mjesta za svoje ljude”, doznali smo iz HDZ-a. S druge pak strane iz Mosta su uvjeravali da će koalicija sigurno biti potpisana u pauzi koja nikako da dođe.
Most je mrtav, živio Most! – Tihana Tomičić – Novi list – 21. 4. 2016.
Nakon što je Petrov izgubio živce zbog informacije da Tomislav Karamarko i Milan Bandić šuruju o preuzimanju saborske većine – pri čemu je jasno da je preduvjet da se razbije Most i preuzme dio njihovih zastupnika; nakon što je pred novinare izašao hiperventilirajući, na rubu živčanog sloma, svima je postalo jasno da je Most ovu bitku izgubio.
Ad ignorantiam funkcionira tako da je na optuženome da dokazuje svoju nevinost. Iako se danas tretira zasebno i ne veže uz ad hominem argumente, John Locke ga je smatrao dijelom skupine. Stoga ovoliko primjera, da se obradi te prispodobi i ta moguća veza. Index prenosi izjavu Petrova dodajući joj ‘nesigurno’ i ‘nezainteresirano’. Zatim ‘doznaje’ iz HDZ-a dok ga ‘uvjeravaju’ iz Mosta. Novinarka Novog lista daje osebujni opis Petrovljevog psihofizičkog stanja. Kako dokazati suprotno? Ad ignorantiam, iako ne nužno dio ad hominema, najučinkovitije funkcionira kada udara na stanje optuženog; jer opisi njegovog stanja na primatelja informacije djeluju indirektnije, teže ih je opovrgnuti te uvjerljivije zvuče od tajanstvenih sastanaka, izdašnih ponuda, utjecajnih igrača, biskupa, tajkuna i djeda mrazova. Ad ignorantiam je efektivno sredstvo diskreditacije, u suštini glasina, a puštanje glasine je penjanje na brdo noseći sa sobom jastuk, paranje istoga te rasipanje perja, dok je demanti skupljanje tog perja.
5. 9. Ad verecundiam
PISMO GRAĐANA METKOVIĆA: Tko je zapravo Božo Petrov, tko stoji iza njega i čim se taj čovjek zapravo danas bavi? – R. I. – Dnevno – 1. 12. 2015.
Tajna osoba iz sjene Bože Petrova je državljanin Republike Irske, imenom i prezimenom NIALL LEACY!
Most je mrtav, živio Most! – Tihana Tomičić – Novi list – 21. 4. 2016.
Karamarko im je poslao jasnu poruku da može i bez njih i da se izvole hitno staviti u okvire u kojima im je kao junior partneru mjesto: među ostalim, svisoka je poručio Petrovu da se pozabavi sindikatima, umjesto da se petlja u sve ostalo gdje mu nije mjesto. Od utorka, 19. travnja, kad je Karamarko potvrdio da može vladajuću većinu tvoriti i s nekim drugim osim s Mostom i manjim desničarskim partnerima, Most je de facto mrtav.
Obraz nema cijenu? Krivo, cijena je već odavno previsoka. – Tomislav Klauški – 24 sata – 10. 6. 2016.
Most je, ako ste zaboravili, još uvijek u koaliciji s HDZ-om. I to, ako ste i to zaboravili, još uvijek s Karamarkovim HDZ-om. S Karamarkom koji ih od prvog dana rastura, pa čak i otkriva njihove Grizli afere. A i poneku lažnu invalidnost njihovih zastupnika.
Ad verecundiam ili pogrešno korištenje autoriteta znači da se poziva na autoritet nekoga tko jest stručan u nekom polju, ali u datome trenutku njegova stručnost nije prisutna. U prvome primjeru valjanost iskaza uzima se zdravo za gotovo jer dolazi od građana Metkovića gdje je Petrov tada bio na vlasti. Dok bi autor teksta vjerojatno dobio korisnu informaciju da pita građane Metkovića gdje je dobra kava u gradu, pitanje međunarodne urote bi vjerojatno trebalo uzeti sa zrnom soli. U drugome primjeru na osnovu Karamarkovih poruka novinarka zaključuje da je Most mrtav, proričući mu više-manje istu sudbinu svih dotadašnjih HDZ-ovih satelita, računajući da Karamarkove špijunske kvalitete moraju podčiniti Most, što se pokazalo netočnim u danima i mjesecima nakon njezinog zaključka. Novinar 24 sata uzeo je zdravo za gotovo lažnost invalidnosti Mira Bulja, vjerujući na riječ zastupniku HDZ-a Andri Mikuliću. HDZ je svakako autoritet na mnogo polja, ali čudno je da ih hrvatski novinari smatraju autoritetima u istinitom svjedočenju i predstavljanju u bankama.
6. Generalizacija
6. 1. Post hoc ergo propter hoc
Petrov Grinch ukrao izbore – Branko Mijić – Novi list – 23. 12. 2015.
Božo Petrov napravio je salto mortale nakon što se u formiranje svjetovne vlasti u Hrvatskoj besramno, u doba došašća, upleo Kaptol odnosno sisački biskup Vlado Košić koji je javno anatemizirao Božu Petrova proglašavajući ga, ni manje ni više, dvorskom ludom Zorana Milanovića i u konačnici izdajicom!
Božo Petrov možda je uistinu u jednom trenutku pomislio kako svjetonazor i ideologije nisu bitne pa da može i sa Zoranom Milanovićem ruku pod ruku, ali onda je dobio jasno upozorenje što ga čeka. Inkvizicija. Petrov se napokon svjetonazorski »outao« pokazavši da mu je Karamarko bliži od Milanovića, baš kao što su mu ideološki drugovi Ilčić, Tepeš i Podrug, a ne Pusić, Miletić i Pupovac.
I to je to. Nisu presudne reforme već tko je za ustaše a tko za partizane.
Crkvin bogataš za kraljevstvo Božje – Predrag Lucić – Novi list – 28. 12. 2015.
Sam Bog će znati je li biskup Bogović pritom mislio samo na poniženja kojima je Božu Petrova izvrgnuo jezičavi Mislav Bago ili je u primisli imao i ponižavajuće poruke što ih je dojučerašnjem »slijepcu i izdajniku« preko Facebooka uputio msgr. Vlado Košić, a pred kojima je – kako svjedoče očevici iz Smičiklasove – metkovski mostovođa problijedio i pozelenio, da bi se potom definitivno slomio. Jer navodno su baš te biskupove uvrede presudno utjecale na razmetnoga sina Božu, da odoli iskušenjima premijerske fotelje u koju su ga gurali prepredeni komunisti i da se skrušeno i pokajnički prostre pred Karamarkovim anđeoskim legijama koje su samo čekale trenutak da taj Most svedu na pravu mjeru i da po njemu gaze kako im se svidi.
Dolazi nam luda godina – Marina Karlović Sabolić – Slobodna Dalmacija – 31. 12. 2015.
Tu je, ne zaboravimo, i Most. Stranka koja je na parlamentarnim izborima trijumfirala kao moralna vertikala, a postizborne pregovore završila na skromnoj poziciji dobitnog HDZ-ova žetona za povratak na vlast. Sve zbog toga što u Mostu više drže do riječi crkvenog radikala Vlade Košića nego do vlastitih obećanja.
Puhovski: Karamarko opet nije u stanju spojiti dvije rečenice, u HDZ-u nema pet pametnih ljudi – F. Ć. – Index – 27. 5. 2016.
Opet će se javiti gospodin Košić ili netko sličan i zabraniti Petrovu da previše surađuje sa SDP-om.
Post hoc ergo propter hoc, tj. nakon toga, dakle, zbog toga, možda je bila najpopularnija i najveličanstvenija argumentacijska pogreška u trenutku pucanja pregovora Mosta i SDP-a, a čija je maskota bio biskup Košić koji je poslao smiješno pismo Petrovu da ne ide s komunistima, a ako ide, plač i škrgut zubi. Česta pogreška kada se nešto zbog vremenskog podudaranja iznosi kao argument, popularna kod teoretičara zavjera. U ovome slučaju dade se lako opovrgnuti gostovanjem Zorana Milanovića u Nu2 gdje je priznao da je vrbovao Mostovce tokom čitavih pregovora, a što je čelništvo Mosta u konačnici otkrilo i zbog čega je prekinulo pregovore s SDP-om.
6. 2. Pogreška „skliski teren“
Gospodine Oreškoviću, idite kući, vaša je vlada pala – Helena Puljiz – Tportal – 28. 1. 2016.
Učinite nam uslugu, dajte ostavku pa da što prije ponovno iziđemo na izbore i tako izbjegnemo uvođenje izvanrednog stanja i bratoubilački rat koji nam spremaju Karamarko, tepeši, hasanbegovići, crnoje i grmoje.
Nova Vlada negacija je svega što je Most obećao svojim biračima. Slijedi nam sivo, ružno olovno doba… – Jurica Pavičić – Jutarnji list – 24. 1. 2016.
U Hrvatskoj su akteri buduće Savska & opus dei & Magyar Olaj & HNS vlasti izbore dobili tako što su glasačima trubili nešto sasvim drugo. Glasačima su obećavali etos šparne domaćice, ideologiju Mate Lovraka i obračun s odurnim bankama, agencijama, županijama. Sad će svojim glasovima izglasati Vladu nad čijom sjenkom lelujaju Zdravko Mamić i Željka Markić, Petar Pripuz i Vlado Košić.
Analitičari o novom sukobu: Ponašanje Mosta nije racionalno, to je samoubojstvo – F. Ć. – Index – 25. 4. 2016.
“Ne mogu vjerovati da bi Most bio dovoljno čvrst da izvrši političko samoubojstvo zbog ovakvih razloga, a izbori bi bili političko samoubojstvo. Njima je realna situacija da ne prijeđu prag i čini mi se da se ne radi o prijetnji”, smatra Puhovski.
Pogreška „skliski teren” nastaje kada nije sasvim jasno kako će uzrok dovesti do negativne posljedice. U prvome primjeru nije jasno kako bi tadašnja vlada dovela do bratoubilačkog rata te kako u pripremanju istog sudjeluje npr. Nikola Grmoja. U drugome primjeru nije jasno kako bi moglo doći do vladanja iz sjene spomenutih likova budući da je mostovac Ivan Kovačić najavljivao žestoku borbu upravo protiv Zdravka Mamića u danima prije izlaska članka, a Most se u isto vrijeme izjašnjavao protiv lustracije i protiv zabrane pobačaja. Tadašnji glasnogovornik Grmoja čak je komentirao otvorenost Mosta prema reviziji Vatikanskih ugovora. Treći primjer je bio česta prognoza političkih analitičara od same pojave Mosta. U jednome će trenutku vjerojatno i pogoditi, bravo za njih.
6. 3. Kriva analogija
Kamo sreće da je više Kovačića i izjava „´Ko vas jebe“! – Goran Vojković – Index – 26. 4. 2016.
Petrov se osvrće i na napade na svog ministra Orepića, koji je pod velikim pritiskom HDZ-a, ali i HDZ-ovih partnera iz HSP AS-a. Petrov kaže: „”Nećemo se odreći Orepića, nema šanse. Zna se tko su oni koji pokušavaju srušiti Vladu – to su članovi pojedinih političkih stranaka unutar Domoljubne koalicije. MOST je došao zbog reformi i na tome ćemo inzistirati. Ćoriću i ostalima poručujem da su i oni dobili svoje pozicije. Ova vlada može provesti reforme i volio bih da nas puste na miru”, dodaje Petrov.
Alo, Petrove – možeš li ti shvatiti jednu jednostavni činjenicu: Domoljubna koalicija je jedna, Domoljubnu koaliciju si ti svojim potpisom omogućio i u Domoljubnoj koaliciji si ti osobno – potpredsjednik Vlade! Ovakvi opći govori najviše podsjećaju na mutave članove Saveza komunista Hrvatske 80-tih, koji su stalno nešto mislili reći pa nisu rekli.
Za hrvatsku je spas što prije riješiti se mostovih ‘komunista’ – Milan Ivkošić – Večernji list – 29. 4. 2016.
Veliki protivnici zapadne demokracije i ljudskih prava, koji su pisali medijske optužnice protiv “kontrarevolucionara”, “nacionalista” i “anitikomunističkih elemenata”, pretvorili su se tako u velike zagovornike iste te demokracije i istih tih prava. No čini se da su ih nadmašili “komunisti” iz Mosta, iz marginalne provincijske skupine koja je osvojila manje od 15 posto glasova na izborima, a drži se kao najznačajniji politički čimbenik u zemlji.
Vijećanje o Crnoji je gotovo: Hrvatska Vlado, pogledaj kakva su sve čuda ljudi radili u 28 sati – M. F. – Index – 28. 1. 2016.
AKO VAM se čini bizarnim što je Vladi trebalo više od 28 sati da donese odluku o ostanku ili odlasku ministra Crnoje, sve će vam se učiniti još bizarnijim kada saznate kakva su sve čuda ljudi radili u istom periodu.
Primjerice, Brock Turner i Alex Workman iz Tulse proveli su punih 28 sati veslajući u Tulsa Rowing Clubu i tako postavili novi svjetski rekord.
Kriva analogija događa se kada je premala sličnost da bi analogija bila razumski prihvatljiva. U prvome primjeru novinar uspoređuje Petrova s članom savezništva komunista, jer su oni stalno nešto mislili reći pa nisu rekli. Nakon što kaže da se neće odreći specifičnog čovjeka te prozove drugog specifičnog čovjeka za stvaranje problema, ova usporedba nema smisla. U drugome primjeru uopće nije jasno zašto su Mostovci komunisti, a da se novinara ne doživi kao delirium tremens desničara koji svugdje oko sebe vidi crvene vragove. U trećoj analogiji koja argumentira tvrdnju da je Vlada mogla pametnije iskoristiti 28 sati, teško je povezati veslanje s vijećanjem.
6. 4. Kockarska pogreška
Greška koja nastaje vjerovanjem da je veća šansa da se nešto dogodi, što se duže nije dogodilo. Ili kako je navodno rekao Matija Gubec: „bit će bolje kade tade.” Ovu grešku napravio je Most kada je drugi put išao s HDZ-om.
7. Zaključak
Analiziranjem medija, a prvenstveno novinskih kolumni iz političke sezone 2015/16, dobiva se uvid u turbulentnu i novu situaciju koja je snašla sve aktere hrvatske javne, a pogotovo intelektualne scene. Njih je možda i najviše snašao taj društveno-politički fenomen i zanimljivo je pratiti kako su na njega odgovorili. Argumentacijske su pogreške prštale, a retorika visokih emocija služila je kao panični prekrivač. Politički su analitičari počeli djelovati kao proroci koji proricahu propast Mosta u prvim danima nakon izbora, a i u svim idućima u kojima bi se dogodio neki politički potres. Tako to valjda biva kad se ljudi susretnu s nepoznanicom. U manjku materijala i otupjelom oštricom dvostranačkog sustava, ljutili su se na Most što se ne bavi ideologijom ustaša i partizana te ga obasipali lavežom uvreda. Ne laje pas radi sela. Moguće da su se analitičari pobojali za vlastitu egzistenciju, a možda ih je tek podsvjesno počelo kopkati pitanje o vlastitoj svrhovitosti u društvu. Ta masovna intelektualna histerija očitovala se na zabavan način kroz pogreške. Kad god je u pitanju bio Most ili Orešković, počinjavali su masovni ad verecundiam pozivajući se na autoritet političkih mahera iz HDZ-a koje su do jučer ismijavali. Na ad ignorantiamima bi im pozavidjele i veličine poput David Ickea i Alexa Jonesa. Otupjelom dvostranačkom oštricom lupali su na sve strane dok se Most s vremenom nije rasuo i uistinu spao na par desnih slova te se medijsko samoispunjajuće proročanstvo nije počelo ostvarivati. Na idućim izborima će doduše izvjesno prijeći prag, ali neće biti bitan faktor. Sada se mediji mogu vratiti stvaranju sadržaja za 30% biračkog tijela od kojih će 20% umrijeti prirodnom smrću u idućih 10 godina. Živjele ustaše i partizani!
