bnpuzšDruštvo 10/05/2018 – zabrinutost stabilna, dugogodišnja – Božidar Radošević A da je najteže dovesti se do mjesta odakle mišljenje jest priznavanje, bez da se pita piti i jesti. Nakon toga, čovjek se i osvrće u neprepoznatljivo; ostaje bez... bnpuzšDruštvo 13/12/2017 – samo jedan – Božidar Radošević Sve za što se je borio: da može nastaviti vjerovati; za vrijeme, koje bijaše za njim, i koje postavljalo mu je pitanja. Ako odgovorio bi pogrešno; ono bi umrlo. A pošto sve postoji, i pošto ništa nije nestvarno... bnpuzšDruštvo 12/12/2017 – zlatna groznica – Božidar Radošević Pa krenut za njime, u kuhinju, loft; promatrati ga. Zašto zlato? Otporni, mekani metal; boja je njegova sjajnožuta, u ruci, vrednovatelj držati će Sunce. U ideji, da čovjek može gorjeti i ostati živ. ... bnpuzšDruštvo 01/12/2017 – pojava cvijeća na Zemlji – Božidar Radošević Lijepog li čovjeka! Noć i u noći tama, okolni oblici utišani; vratnica ga časti zaključkom, u odsuću jačega svjetla ko pozlaćena. S praga u sobičak u kojemu svi sjede: iz noći žmarac tjesnoći ko pesnici, iz najcrnje i zabijeljene, velike...
bnpuzšDruštvo 10/05/2018 – zabrinutost stabilna, dugogodišnja – Božidar Radošević A da je najteže dovesti se do mjesta odakle mišljenje jest priznavanje, bez da se pita piti i jesti. Nakon toga, čovjek se i osvrće u neprepoznatljivo; ostaje bez...
bnpuzšDruštvo 13/12/2017 – samo jedan – Božidar Radošević Sve za što se je borio: da može nastaviti vjerovati; za vrijeme, koje bijaše za njim, i koje postavljalo mu je pitanja. Ako odgovorio bi pogrešno; ono bi umrlo. A pošto sve postoji, i pošto ništa nije nestvarno...
bnpuzšDruštvo 12/12/2017 – zlatna groznica – Božidar Radošević Pa krenut za njime, u kuhinju, loft; promatrati ga. Zašto zlato? Otporni, mekani metal; boja je njegova sjajnožuta, u ruci, vrednovatelj držati će Sunce. U ideji, da čovjek može gorjeti i ostati živ. ...
bnpuzšDruštvo 01/12/2017 – pojava cvijeća na Zemlji – Božidar Radošević Lijepog li čovjeka! Noć i u noći tama, okolni oblici utišani; vratnica ga časti zaključkom, u odsuću jačega svjetla ko pozlaćena. S praga u sobičak u kojemu svi sjede: iz noći žmarac tjesnoći ko pesnici, iz najcrnje i zabijeljene, velike...
